Godina je 1989. Tada je prevladavalo mišljenje da će nikl-kadmijeve (NiCd) baterije postati neupitni standard za prijenosne izvore energije, ponajviše zbog njihove relativne stabilnosti i dugotrajnosti. S druge strane, nikal-metal-hidridne (NiMH) baterije tek su počele izlaziti na scenu kao obećavajuća alternativa. Danas znamo da NiMH baterije predstavljaju sofisticiranu sintezu naprednih kemijskih principa iz elektrokemije, materijala i površinskih interakcija. Ključni procesi odvijaju se na molekularnoj razini između metalnog hidrida kao anode i niklovog hidroksida kao katode u alkalnoj otopini koja omogućuje izmjenu iona vodika i elektrona. Fascinantno je kako nevidljive interakcije između protona, elektrona i složenih prijelaznih metala oblikuju makroskopske performanse baterije.
Iskreno, dugo sam vjerovao da razumijem mehanizam punjenja i pražnjenja NiMH ćelija, no nakon tjedan dana upornog uspoređivanja eksperimentalnih podataka s literaturom kolega promijenio sam mišljenje. Shvatio sam da uloga metalnog hidrida u skladištenju vodika nije tako jednostavna kako sam mislio. Pogriješio sam jer sam zanemario činjenicu da se prilikom punjenja ne formira samo metalni hidridi, već dolazi do dinamičke ravnoteže između adsorbiranih vodikovih atoma na metalnoj površini i stvarnog volumenskog hidrida unutar legure. Upravo ta nijansa određuje hoće li ion vodika biti lako dostupan za elektrokemijske reakcije ili će ostati zarobljen unutar kristalne rešetke što izravno utječe na kapacitet i trajnost baterije.
Razmislite jeste li ikad razmatrali koliko sitnih detalja može odrediti funkcionalnost uređaja koje svakodnevno koristimo?
Detaljno proučavajući kemijske procese u NiMH bateriji, na anodi se odvija reakcija oksidacije metalnog hidrida prema jednadžbi
$$\text{MH} + \text{OH}^- \rightarrow \text{M} + \text{H}_2\text{O} + e^-,$$
dok se na katodi istodobno događa redukcija niklovog hidroksida,
$$\text{NiOOH} + \text{H}_2\text{O} + e^- \rightarrow \text{Ni(OH)}_2 + \text{OH}^-.$$
U ovom elektrokemijskom sklopu hidroksidni ioni $\text{OH}^-$ cirkuliraju kroz alkalnu otopinu koja služi kao elektrolit. Time se osigurava pokretljivost iona bez njihove potrošnje. Ovaj ciklus elektrona s anode na katodu generira električnu energiju dok se kemijske promjene reverzibilno odvijaju tijekom punjenja i pražnjenja. Zanimljivo je da se ove reakcije događaju uz minimalne promjene u strukturi kristalne rešetke metala, a opet rezultiraju značajnim promjenama u svojstvima materijala dokaz koliko su sitni atomistički procesi presudni za makroskopsko ponašanje.
Primjer koji ilustrira dinamičku ravnotežu u NiMH baterijama vezan je uz izračun konstante ravnoteže $K$ reakcije oksidacije metalnog hidrida pri sobnoj temperaturi ($T = 298\, K$), gdje koristimo standardnu slobodnu energiju gibbsove promjene $\Delta G^\circ$:
$$\Delta G^\circ = -RT \ln K,$$
pri čemu je $R = 8.314\, J/(mol \cdot K)$ univerzalna plinska konstanta. Pretpostavimo da je $\Delta G^\circ$ za oksidaciju metalnog hidrida otprilike $-20\, kJ/mol$, što ukazuje na spontane elektrohemijske procese pri normalnim uvjetima.
Izračun konstante ravnoteže izgleda ovako:
$$K = e^{-\frac{\Delta G^\circ}{RT}} = e^{-\frac{-20000}{8.314 \times 298}} = e^{8.06} \approx 3.18 \times 10^3.$$
Velika vrijednost $K$ pokazuje da je reakcija izrazito povoljna u smjeru oksidacije metalnog hidrida prilikom pražnjenja baterije. To znači da će gotovo sva dostupna količina metalnog hidrida reagirati s $\text{OH}^-$ ionima oslobađajući elektrone upravo ono što nam treba za učinkovitu konverziju kemijske energije u električnu.
Do sada smo povezali atomističke procese s makroskopskim svojstvima NiMH baterija te time potvrdili koliko interdisciplinarni pristup koji spaja kemijsku kinetiku, termodinamiku i fiziku materijala može donijeti dublje razumijevanje nego kada se svaki aspekt proučava zasebno. Nakon svih tih analiza osjeti se olakšanje kad shvatimo da ni najkompliciraniji sustavi nisu nerješivi ako ih rastavimo na osnovne kemijske interakcije koje ih čine funkcionalnim.
Postavlja mi se pitanje: može li optimizacija strukture metalnih legura za hidride donijeti revolucionarne pomake u kapacitetu NiMH baterija bez žrtvovanja njihove stabilnosti? A drugo: koliko duboko razumijevanje elektrokemijskih procesa na molekularnoj razini može pomoći u rješavanju izazova recikliranja ovih složenih sustava? Možda su ova pitanja povezana ili možda nisu ali upravo ta neizvjesnost daje poseban šarm istraživanju ovog fascinantnog područja kemije. Jeste li vi razmišljali o tome što bi moglo biti sljedeće veliko otkriće?
Generira se sažetak…